|
Malo poznata povijest Engleske (16 stoljeće)
*Većina se ljudi
ženila u lipnju, nakon što bi obavili svoje redovno godišnje kupanje u
svibnju, a mladenke se nosile buket cvijeća ne bi li se prikrio smrad
tijela.
*Kupaona je bila
jedna velika drvena kada napunjena vrućom vodom. Gospodar kuće bi
ulazio prvi, uživajući u čistoj vodi, a nakon njega su bili na redu
njegovi sinovi i ostali muškarci iz kuće, onda žene, pa djeca i na
kraju bebe. Do tada bi voda bila već toliko prljava da su znali, na
trenutke, izgubiti bebu unutra.
*Krevetni zastori,
danas poznati kao baldahin, nisu tada označavali pripadnost bogatom
ili plemenitaškom sloju ljudi, nego su bili "krov ispod krova" spavaće
sobe. Naime, krovovi su u to vrijeme bili pravljeni od slame, koja bi
se, za nevremena natopila vodom i propala u sobu, a skupa s njom i
domaće životinje koje su na toj istoj slami imale svoja legla.
*Bogatstvo se
prepoznavalo po materijalu od kojeg je bio pod u kući. Samo bogati su
imali drveni pod, najbogatiji-kameni, a ostali-od blata.
*Pragovi na vratima
su služili da prljavština izvana ne prodre u kuću ispod vrata.
*Kuhalo se u kotliću
na otvorenoj vatri i to tako da se svako jutro ubacivalo nešto povrća
i malo mesa, ako ga je bilo. Ukućani bi kroz dan grabili iz kotlića, a
ono što bi ostalo, sljedećeg bi jutra bilo osnova za "novi" obrok.
Kotlić se nikada nije praznio niti prao.
*Bogatiji pojedinci
imali su posuđe od kositra. Hrana s visokom kiselošću izvlačila je
olovo iz kositra, što je rezultiralo trovanjem, pa i smrću. Ovo se
najčešće događalo s rajčicom, te se zato stoljećima smatralo da je to
otrovna biljka.
*Kruh se dijelio
prema statusu pojedinca. Radnici su dobivali zagorjeli donji dio,
obitelj sredinu, a gosti gornju koricu.
*Engleska je bila i
ostala mala zemlja, te je stanovništvo prilično brzo ostalo bez tla za
ukapanje mrtvih. Stoga su iskopavali mrtve i njihove kosti spremali u
"kosturnice", a grobove koristili iznova. Ubrzo je primijećeno da bi u
jednom od 25 sanduka postojali znaci grebanja iznutra, što je
upućivalo da su ljudi bili sahranjeni živi. Stoga je uvedena praksa da
se pokojniku oko članka veže komad konopa koji je vodio do zvona što
bi ga stavili pored groba. Posao noćnih čuvara groblja je bio slušati
da li će se oglasiti neko zvono. Otud izraz "spasilo ga zvono" (saved
by the bell).
...I sve ovo je
istina! Pa neka netko kaže da je povijest dosadna!
|
